Franjo Bučar presudno je utjecao na razvoj cjelokupnog hrvatskog športa. Djelovao je krajem 19. i prvom polovicom 20. stoljeća. Po zvanju doktor povijesti, učitelj po zanimanju, cijeli život je neraskidivo bio vezan sa športom. Postavio je temelje mnogim sportskim disciplinama u Hrvatskoj, bio propagator, instruktor, osnivač športskih klubova i organizacija, istaknuti član međunarodnih športskih organizacija, novinar i publicist.
Od 1991.godine, Državna nagrada za šport nosi njegovo ime.
Franjo Bučar presudno je utjecao na razvoj cjelokupnog hrvatskog športa. Djelovao je krajem 19. i prvom polovicom 20. stoljeća. Po zvanju doktor povijesti, učitelj po zanimanju, cijeli život je neraskidivo bio vezan sa športom. Postavio je temelje mnogim sportskim disciplinama u Hrvatskoj, bio propagator, instruktor, osnivač športskih klubova i organizacija, istaknuti član međunarodnih športskih organizacija, novinar i publicist.
Od 1991.godine, Državna nagrada za šport nosi njegovo ime.
Franjo Bučar rodio se 25. studenog 1866. godine u Zagrebu, u obitelji državnog činovnika Josipa i supruge Franjice. Rodnu kuću u Vlaškoj ulici uz oca i majku dijelio je s dvojicom braće i sestrom. Osnovnoškolska znanja stjecao je u Pučkoj školi na Dolcu i u tada tek otvorenoj školi na Kaptolu.
Fotografija Majka Franje Bučara, Franjica Bučar, rođ. Mikšić, oko 1870. INV 6523
Fotografija Brat Franje Bučara, Viktor, župnik u crkvi na Granešini , Zagreb, 1893. INV 6524
Franjo Bučar rodio se 25. studenog 1866. godine u Zagrebu, u obitelji državnog činovnika Josipa i supruge Franjice. Rodnu kuću u Vlaškoj ulici uz oca i majku dijelio je s dvojicom braće i sestrom. Osnovnoškolska znanja stjecao je u Pučkoj školi na Dolcu i u tada tek otvorenoj školi na Kaptolu.
Po završenoj gimnaziji odlazi na studij povijesti i geografije u Beč. Nakon prvog semestra nastavlja studij u Zagrebu, da bi se ponovno pred kraj studija vratio u Beč i tamo diplomirao 1890. godine. Dubok interes za povijest i pisanje koji je zarana razvio, gajio je do zadnjeg dana života. Uzore je imao u suvremenicima, velikanima kulturnog, znanstvenog i javnog života, a s kojima je kasnije rado surađivao. To su, da izdvojimo samo neke, bili poznati povjesničar i tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu Tadija Smičiklas, zatim Izidor Kršnjavi koji mu je predavao povijest arhitekture, te slavist Vatroslav Jagić čija predavanja pohađa u Beču.
Po završenoj gimnaziji odlazi na studij povijesti i geografije u Beč. Nakon prvog semestra nastavlja studij u Zagrebu, da bi se ponovno pred kraj studija vratio u Beč i tamo diplomirao 1890. godine. Dubok interes za povijest i pisanje koji je zarana razvio, gajio je do zadnjeg dana života. Uzore je imao u suvremenicima, velikanima kulturnog, znanstvenog i javnog života, a s kojima je kasnije rado surađivao. To su, da izdvojimo samo neke, bili poznati povjesničar i tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu Tadija Smičiklas, zatim Izidor Kršnjavi koji mu je predavao povijest arhitekture, te slavist Vatroslav Jagić čija predavanja pohađa u Beču.
Bio je markantne vanjštine. Za ono doba visok, smeđih očiju i kose, veselog i radoznalog duha bio je sklon druženjima i naročito obljubljen u društvu. Zvonak glas mu je kao studentu otvorio vrata Hrvatskog pjevačkog društva Kolo u Zagrebu gdje nastupa kao tenor. Sklapao je prijateljstva diljem svijeta. Počeci toga bili su još u gimnaziji, a tako je nastavio sve do poodmakle dobi. U svojih 80 godina života, ispratio je oproštajnim člancima mnogobrojne hrvatske i svjetski značajne ljude.
Bio je markantne vanjštine. Za ono doba visok, smeđih očiju i kose, veselog i radoznalog duha bio je sklon druženjima i naročito obljubljen u društvu. Zvonak glas mu je kao studentu otvorio vrata Hrvatskog pjevačkog društva Kolo u Zagrebu gdje nastupa kao tenor. Sklapao je prijateljstva diljem svijeta. Počeci toga bili su još u gimnaziji, a tako je nastavio sve do poodmakle dobi. U svojih 80 godina života, ispratio je oproštajnim člancima mnogobrojne hrvatske i svjetski značajne ljude.
ČOVJEK SVOG VREMENA
U svojoj 31. godini života, u Petrovoj crkvi u Zagrebu sklopio je brak s Marijom Ehrlich, udovicom poznatog zagrebačkog građevinara Hermana Ehrlicha. Iste je godine obranio doktorat u Grazu s temom Protestantizam u Hrvatskoj. Supruzi brižno pomaže u podizanju maloljetne djece i s njima, naročito s arhitektom Hugom Ehrlichom, ostaje u dobrim odnosima i nakon smrti supruge 1926. godine.
ČOVJEK SVOG VREMENA
U svojoj 31. godini života, u Petrovoj crkvi u Zagrebu sklopio je brak s Marijom Ehrlich, udovicom poznatog zagrebačkog građevinara Hermana Ehrlicha. Iste je godine obranio doktorat u Grazu s temom Protestantizam u Hrvatskoj. Supruzi brižno pomaže u podizanju maloljetne djece i s njima, naročito s arhitektom Hugom Ehrlichom, ostaje u dobrim odnosima i nakon smrti supruge 1926. godine.
Visoko obrazovan i iznimno načitan, govorio je osam jezika. Bio je pretplaćen na brojne novine i stručne časopise iz zemlje i inozemstva. U njima se javljao i kao autor članaka. Većinu napisa sačuvao je u svojoj osobnoj arhivi. Uobičajeno za to doba, gajio je česta dopisivanja i učestale razmjene osobnih posjeta, kao i razmjenu stručne literature s inozemnim institucijama i kolegama. Uz to, svakodnevno je odlazio u Lovački rog u Ilici, gostionicu koja je na svojim stolovima nudila brojne strane novine i časopise, te se i tamo dodatno informirao.
Visoko obrazovan i iznimno načitan, govorio je osam jezika. Bio je pretplaćen na brojne novine i stručne časopise iz zemlje i inozemstva. U njima se javljao i kao autor članaka. Većinu napisa sačuvao je u svojoj osobnoj arhivi. Uobičajeno za to doba, gajio je česta dopisivanja i učestale razmjene osobnih posjeta, kao i razmjenu stručne literature s inozemnim institucijama i kolegama. Uz to, svakodnevno je odlazio u Lovački rog u Ilici, gostionicu koja je na svojim stolovima nudila brojne strane novine i časopise, te se i tamo dodatno informirao.
Cijeli život ustajao je u cik zore. Ujutro je pisao dnevnik o događanjima prijašnjeg dana i potom je, ljeti, odlazio na imanje na Zelengaju koje je održavao zajedno sa suprugom Marijom. Slijedila je misa, uglavnom u crkvi Sv. Katarine, pa nastava u Gornjogradskoj gimnaziji na kojoj je predavao. U kasnijim satima popodneva sudjelovao je u radu brojnih sjednica odbora klubova, športskih saveza i raznih inicijativnih odbora kojima je bio predsjednik ili član. Suradnjom je stvarao uvjete za daljnje djelovanje radi ostvarivanja zamisli u vezi razvoja športova i tjelesnog odgoja u Hrvatskoj.
Cijeli život ustajao je u cik zore. Ujutro je pisao dnevnik o događanjima prijašnjeg dana i potom je, ljeti, odlazio na imanje na Zelengaju koje je održavao zajedno sa suprugom Marijom. Slijedila je misa, uglavnom u crkvi Sv. Katarine, pa nastava u Gornjogradskoj gimnaziji na kojoj je predavao. U kasnijim satima popodneva sudjelovao je u radu brojnih sjednica odbora klubova, športskih saveza i raznih inicijativnih odbora kojima je bio predsjednik ili član. Suradnjom je stvarao uvjete za daljnje djelovanje radi ostvarivanja zamisli u vezi razvoja športova i tjelesnog odgoja u Hrvatskoj.
Također, Franjo Bučar i supruga su imali i godišnju kartu u novoizgrađenom Hrvatskom narodnom kazalištu. Redovito su ga posjećivali, a Bučar je često pisao kazališne osvrte. Dokumenti, fotografije, osobni predmeti i nagrade, kao i objavljeni članci većim su dijelom sačuvani u Hrvatskom športskom muzeju kao arhivski fond Franje Bučara.
Također, Franjo Bučar i supruga su imali i godišnju kartu u novoizgrađenom Hrvatskom narodnom kazalištu. Redovito su ga posjećivali, a Bučar je često pisao kazališne osvrte. Dokumenti, fotografije, osobni predmeti i nagrade, kao i objavljeni članci većim su dijelom sačuvani u Hrvatskom športskom muzeju kao arhivski fond Franje Bučara.
PEDAGOŠKI RAD
Početkom posljednje dekade 19. stoljeća u Hrvatskoj se provode reforme u školskom sustavu. Izidor Kršnjavi, predstojnik Zemaljskog odjela za bogoštovje i nastavu pri Vladi, za ostvarenje tog cilja treba najprije osposobiti osobu koja će potom svoje znanje prenijeti na školske učitelje.
PEDAGOŠKI RAD
Početkom posljednje dekade 19. stoljeća u Hrvatskoj se provode reforme u školskom sustavu. Izidor Kršnjavi, predstojnik Zemaljskog odjela za bogoštovje i nastavu pri Vladi, za ostvarenje tog cilja treba najprije osposobiti osobu koja će potom svoje znanje prenijeti na školske učitelje.
Logika da valja učiti od najboljih dovela je do toga da je Vlada raspisala natječaj za odlazak u Centralni gimnastički zavod u Stockholm, u to doba jedan od najjačih gimnastičkih centara u svijetu. Za taj zadatak odabrana su dva kandidata, članovi Hrvatskog sokola. Nakon kraćeg vremena Srećko Bošnjaković, kasnije renomirani kemičar, odustaje i tako u Stockholmu ostaje sam Franjo Bučar.
Logika da valja učiti od najboljih dovela je do toga da je Vlada raspisala natječaj za odlazak u Centralni gimnastički zavod u Stockholm, u to doba jedan od najjačih gimnastičkih centara u svijetu. Za taj zadatak odabrana su dva kandidata, članovi Hrvatskog sokola. Nakon kraćeg vremena Srećko Bošnjaković, kasnije renomirani kemičar, odustaje i tako u Stockholmu ostaje sam Franjo Bučar.
Studij gimnastike bio je vrlo zahtjevan i naporan, no Franjo Bučar uspijeva putovati po Švedskoj i susjednim zemljama, te posjetiti brojna športska događanja i kulturne ustanove. Ostvaruje značajna poznanstva i skuplja iskustva. Sve marljivo bilježi i člancima se javlja u hrvatske novine i časopise.
Studij gimnastike bio je vrlo zahtjevan i naporan, no Franjo Bučar uspijeva putovati po Švedskoj i susjednim zemljama, te posjetiti brojna športska događanja i kulturne ustanove. Ostvaruje značajna poznanstva i skuplja iskustva. Sve marljivo bilježi i člancima se javlja u hrvatske novine i časopise.
Po dolasku na praznike u Zagreb 1893. godine, svoja saznanja i iskustva prenosi članovima Hrvatskog sokola koji u vlastitom prostoru pokreću organiziranu obuku nogometa i tenisa.
Ujedno, zbog iznenadne smrti urednika Franje Hochmana, postaje urednikom europski vrijednog časopisa Gimnastika koji izlazi u Zagrebu od 1891. do 1899. godine.
Po dolasku na praznike u Zagreb 1893. godine, svoja saznanja i iskustva prenosi članovima Hrvatskog sokola koji u vlastitom prostoru pokreću organiziranu obuku nogometa i tenisa.
Ujedno, zbog iznenadne smrti urednika Franje Hochmana, postaje urednikom europski vrijednog časopisa Gimnastika koji izlazi u Zagrebu od 1891. do 1899. godine.
Tečaj za učitelje gimnastike
Po povratku iz Švedske, prtljaga mu je prepuna knjiga i športskih rekvizita, a na ramenu skije. U dogovoru s Kršnjavim imenovan je voditeljem Tečaja za učitelje gimnastike. Okuplja grupu od 29 probranih učitelja iz cijele Hrvatske. U nastavu se uključuje i jedna žena – učiteljica gimnastike Ivane Hirschmann. Polaznici tečaja imaju bogatu novčanu potporu u visini učiteljske plaće. Dobavljena im je odjeća i obuća prikladna za pojedine športove kao što je mačevanje, skijanje, gimnastika i razne igre. Iz Beča, Praga i Budimpešte, ali i iz dućana Drucker u Zagrebu, nabavljeni su potrebni rekviziti za hokej na ledu, hokej na travi, tenis reketi, lopte, skije, klizaljke.
Tečaj za učitelje gimnastike
Po povratku iz Švedske, prtljaga mu je prepuna knjiga i športskih rekvizita, a na ramenu skije. U dogovoru s Kršnjavim imenovan je voditeljem Tečaja za učitelje gimnastike. Okuplja grupu od 29 probranih učitelja iz cijele Hrvatske. U nastavu se uključuje i jedna žena – učiteljica gimnastike Ivane Hirschmann. Polaznici tečaja imaju bogatu novčanu potporu u visini učiteljske plaće. Dobavljena im je odjeća i obuća prikladna za pojedine športove kao što je mačevanje, skijanje, gimnastika i razne igre. Iz Beča, Praga i Budimpešte, ali i iz dućana Drucker u Zagrebu, nabavljeni su potrebni rekviziti za hokej na ledu, hokej na travi, tenis reketi, lopte, skije, klizaljke.
Odlično opremljeni, vježbali su u novouređenim dvoranama Gornjogradske gimnazije i Pučke škole u Samostanskoj ulici. Uz predavanja eminentnih profesora tog doba imaju i praktičnu obuku i izlete.
Tečaj traje od listopada 1894. do kraja ožujka 1896. godine, uključujući petodnevne ispite.
Odlično opremljeni, vježbali su u novouređenim dvoranama Gornjogradske gimnazije i Pučke škole u Samostanskoj ulici. Uz predavanja eminentnih profesora tog doba imaju i praktičnu obuku i izlete.
Tečaj traje od listopada 1894. do kraja ožujka 1896. godine, uključujući petodnevne ispite.
Fotograf iz Petrinje Vaso Margetić snimio je nastavu na Tečaju, a napravljen je i foto album kojeg je Bučar izlagao na više izložbi u Europi. Na kraju je Bučar tiskao Izvješće koje je dijeljeno hrvatskim saborskim zastupnicima.
Fotograf iz Petrinje Vaso Margetić snimio je nastavu na Tečaju, a napravljen je i foto album kojeg je Bučar izlagao na više izložbi u Europi. Na kraju je Bučar tiskao Izvješće koje je dijeljeno hrvatskim saborskim zastupnicima.
Hrvatski sokol
Zagrebačko tjelovježbeno društvo Hrvatski sokol osnovano je 1874. godine, po uzoru na slična gimnastička društva u drugim državama. Načinom organiziranja i odjećom posebno se oslanjalo na oblik i djelovanje društva Češki sokol koji je osnovan 1862. godine u Pragu. Osim gimnastike, i jedno vrijeme održavanja tjelesnog odgoja za školarce, njegovali su razne oblike društvenog djelovanja. Za članove, ali i za sve zainteresirane, organizirali su društveni i kulturni život s prigodnim zabavama s plesom uz sokolsku glazbu.U propisanim svečanim sokolskim odorama odlazili su na izlete na kojima su obilježavali važne hrvatske obljetnice. Sudjelujući u javnim vježbama pružali su podršku bratskim sokolskim društvima diljem Hrvatske. Također, sudjelovali su i u posljednjim ispraćajima za znanost i kulturu važnih osoba – svih sokolskih ali i političkih prvaka. Redovito su odlazili na grobove zaslužnih osoba. Organizirali su prigodna predavanja domaćih i stranih predavača i širili europske kulturne utjecaje. Bili su društvo obrazovanih i naprednih ljudi s jasnim idejama o potrebi postojanja nacionalnog društva za tjelovježbu.
Hrvatski sokol
Zagrebačko tjelovježbeno društvo Hrvatski sokol osnovano je 1874. godine, po uzoru na slična gimnastička društva u drugim državama. Načinom organiziranja i odjećom posebno se oslanjalo na oblik i djelovanje društva Češki sokol koji je osnovan 1862. godine u Pragu. Osim gimnastike, i jedno vrijeme održavanja tjelesnog odgoja za školarce, njegovali su razne oblike društvenog djelovanja. Za članove, ali i za sve zainteresirane, organizirali su društveni i kulturni život s prigodnim zabavama s plesom uz sokolsku glazbu.U propisanim svečanim sokolskim odorama odlazili su na izlete na kojima su obilježavali važne hrvatske obljetnice. Sudjelujući u javnim vježbama pružali su podršku bratskim sokolskim društvima diljem Hrvatske. Također, sudjelovali su i u posljednjim ispraćajima za znanost i kulturu važnih osoba – svih sokolskih ali i političkih prvaka. Redovito su odlazili na grobove zaslužnih osoba. Organizirali su prigodna predavanja domaćih i stranih predavača i širili europske kulturne utjecaje. Bili su društvo obrazovanih i naprednih ljudi s jasnim idejama o potrebi postojanja nacionalnog društva za tjelovježbu.
Najveća vrijednost Hrvatskih sokola, u promidžbenom smislu, bilo je organiziranje Hrvatskih svesokolskih sletova u Zagrebu 1906. i 1911. godine. Okupljanje vježbača iz cijele Europe u Zagrebu bilo je veliko europsko priznanje Hrvatske. Ono je, na sastanku Europske gimnastičke unije u Pragu 1907., rezultiralo prihvaćanjem Hrvatskog sokolskog saveza u njeno članstvo. To je dovelo do prvog nastupa gimnastičara pod hrvatskom zastavom na V. gimnastičkom prvenstvu u Torinu 1911. godine.
Franjo Bučar bio je Hrvatski sokol dušom i tijelom. Kao dječak, na produkciji Zagrebačkog društva Hrvatskog sokola održanoj 1878. godine na Tuškancu, iz gledališta prati vježbu svog starijeg brata Josipa.
Najveća vrijednost Hrvatskih sokola, u promidžbenom smislu, bilo je organiziranje Hrvatskih svesokolskih sletova u Zagrebu 1906. i 1911. godine. Okupljanje vježbača iz cijele Europe u Zagrebu bilo je veliko europsko priznanje Hrvatske. Ono je, na sastanku Europske gimnastičke unije u Pragu 1907., rezultiralo prihvaćanjem Hrvatskog sokolskog saveza u njeno članstvo. To je dovelo do prvog nastupa gimnastičara pod hrvatskom zastavom na V. gimnastičkom prvenstvu u Torinu 1911. godine.
Franjo Bučar bio je Hrvatski sokol dušom i tijelom. Kao dječak, na produkciji Zagrebačkog društva Hrvatskog sokola održanoj 1878. godine na Tuškancu, iz gledališta prati vježbu svog starijeg brata Josipa.
Po završetku studija namješten je na gimnaziji u Rakovcu i kao Pokupski sokol u Karlovcu, društvu kojem je tajnik i vođa,odlazi na Sokolski slet u Prag u lipnju 1891. godine. Tu upoznaje brojne gimnastičke i sokolske prvake iz raznih država i s njima uspostavlja bliske kontakte. U 25. godini života, na prigodnoj večeri za višednevnog boravka u Pragu drži pozdravni govor u ime Hrvatskih sokola. Hrvatski su sokoli sve do 1920. godine u najužim vezama sa Češkim sokolom. Uz razmjenu literature tu je i značajna razmjena ljudi – Hrvata koji odlaze na školovanje u Prag i Čeha koji rade uglavnom u bankama, ali i drugim poduzećima u Hrvatskoj i aktivno se uključuju u rad Hrvatskih sokola.
Bučar je bio sokolski dužnosnik, urednik brojnih sokolskih publikacija i organizator velikog broja priredbi i događanja. Ostaje vezan uz Hrvatski sokol do zadnjeg dana njegova postojanja – do 15. prosinca 1929. godine, kad je na izvanrednoj skupštini Saveza donesena odluka o raspuštanju.
Po završetku studija namješten je na gimnaziji u Rakovcu i kao Pokupski sokol u Karlovcu, društvu kojem je tajnik i vođa,odlazi na Sokolski slet u Prag u lipnju 1891. godine. Tu upoznaje brojne gimnastičke i sokolske prvake iz raznih država i s njima uspostavlja bliske kontakte. U 25. godini života, na prigodnoj večeri za višednevnog boravka u Pragu drži pozdravni govor u ime Hrvatskih sokola. Hrvatski su sokoli sve do 1920. godine u najužim vezama sa Češkim sokolom. Uz razmjenu literature tu je i značajna razmjena ljudi – Hrvata koji odlaze na školovanje u Prag i Čeha koji rade uglavnom u bankama, ali i drugim poduzećima u Hrvatskoj i aktivno se uključuju u rad Hrvatskih sokola.
Bučar je bio sokolski dužnosnik, urednik brojnih sokolskih publikacija i organizator velikog broja priredbi i događanja. Ostaje vezan uz Hrvatski sokol do zadnjeg dana njegova postojanja – do 15. prosinca 1929. godine, kad je na izvanrednoj skupštini Saveza donesena odluka o raspuštanju.
ŠPORTOVI
Mačevanje
Krajem 19. stoljeća tradicija mačevanja u Hrvatskoj veže se uglavnom uz vojsku, ali i privatne mačevalačke škole. Kao športska disciplina, mačevanje se u većoj mjeri razvija osnivanjem Prvog hrvatskog mačevalačkog kluba 1902. godine. Do osnivanja je došlo nakon vrhunski organizirane mačevalačke akademije. Naime, te je godine Talijan Giuseppe Galante u Zagrebu, u svrhu popularizacije mačevanja, otvorio školu mačevanja u zagrebačkoj Streljani na Tuškancu. Velika mačevalačka akademija je održana u dvorani Hrvatskog sokola. Tada je nastupio veći broj vrhunskih mačevalaca, među njima i poznati slunjanin Milan Neralić, učitelj mačevanja u Bečkom Novom Mjestu. Akademija je izazvala veliko zanimanje javnosti. Dvorana je bila prepuna gledatelja, a nisu izostali ni najviši uglednici tog doba. Kao ljubitelj i veliki zagovornik mačevanja, Bučar je bio na čelu tog kluba. Svojom upornošću uspio je uz pomoć Kršnjavoga uvesti mačevanje u nastavu završnih razreda gimnazije. Do duboke starosti Bučar se rekreativno mačuje i djelatnik je mačevalačkog saveza.
ŠPORTOVI
Mačevanje
Krajem 19. stoljeća tradicija mačevanja u Hrvatskoj veže se uglavnom uz vojsku, ali i privatne mačevalačke škole. Kao športska disciplina, mačevanje se u većoj mjeri razvija osnivanjem Prvog hrvatskog mačevalačkog kluba 1902. godine. Do osnivanja je došlo nakon vrhunski organizirane mačevalačke akademije. Naime, te je godine Talijan Giuseppe Galante u Zagrebu, u svrhu popularizacije mačevanja, otvorio školu mačevanja u zagrebačkoj Streljani na Tuškancu. Velika mačevalačka akademija je održana u dvorani Hrvatskog sokola. Tada je nastupio veći broj vrhunskih mačevalaca, među njima i poznati slunjanin Milan Neralić, učitelj mačevanja u Bečkom Novom Mjestu. Akademija je izazvala veliko zanimanje javnosti. Dvorana je bila prepuna gledatelja, a nisu izostali ni najviši uglednici tog doba. Kao ljubitelj i veliki zagovornik mačevanja, Bučar je bio na čelu tog kluba. Svojom upornošću uspio je uz pomoć Kršnjavoga uvesti mačevanje u nastavu završnih razreda gimnazije. Do duboke starosti Bučar se rekreativno mačuje i djelatnik je mačevalačkog saveza.
Klizanje
Ljubav prema klizanju Bučar je preuzeo od oca Josipa koji ga je kao desetogodišnjaka često vodio na klizanje po zaleđenim vodenim površinama u gradu. Klizao je i za vrijeme studija u Švedskoj. Kasnije je bio na sastancima Europskog klizačkog saveza osnovanog 1892. kojem je njegov prijatelj Viktor Balck, član MOO-a bio predsjednikom. Bio je klizački sudac i svugdje je propagirao klizanje, a napisao je i knjigu Klizanje.
Član je i dugogodišnji predsjednik Prvog hrvatskog sklizalačkog društva osnovanog 1877. godine.
Klizanje
Ljubav prema klizanju Bučar je preuzeo od oca Josipa koji ga je kao desetogodišnjaka često vodio na klizanje po zaleđenim vodenim površinama u gradu. Klizao je i za vrijeme studija u Švedskoj. Kasnije je bio na sastancima Europskog klizačkog saveza osnovanog 1892. kojem je njegov prijatelj Viktor Balck, član MOO-a bio predsjednikom. Bio je klizački sudac i svugdje je propagirao klizanje, a napisao je i knjigu Klizanje.
Član je i dugogodišnji predsjednik Prvog hrvatskog sklizalačkog društva osnovanog 1877. godine.
Biciklizam
Biciklizam je Bučar pratio od samih početaka, od osnivanja Prvog hrvatskog biciklističkog kluba 1885. godine. U svojoj je arhivi sačuvao vrijedne programe prvih biciklističkih utrka u Zagrebu i brojne fotografije s natjecanja na biciklističkim trkalištima s kraja 19 stoljeća. Na njima ga redovito prepoznajemo na startu zajedno s trkačima, sucima i drugim osobama iz organizacije. Sam je imao biciklističku dozvolu i često se vozio biciklom. Za športske rubrike dnevnih novina i časopisa redovito je pisao o biciklističkim natjecanjima u Europi i svijetu.
Biciklizam
Biciklizam je Bučar pratio od samih početaka, od osnivanja Prvog hrvatskog biciklističkog kluba 1885. godine. U svojoj je arhivi sačuvao vrijedne programe prvih biciklističkih utrka u Zagrebu i brojne fotografije s natjecanja na biciklističkim trkalištima s kraja 19 stoljeća. Na njima ga redovito prepoznajemo na startu zajedno s trkačima, sucima i drugim osobama iz organizacije. Sam je imao biciklističku dozvolu i često se vozio biciklom. Za športske rubrike dnevnih novina i časopisa redovito je pisao o biciklističkim natjecanjima u Europi i svijetu.
Tenis
Bučar je dao vrlo vrijedan doprinos razvoju tenisa. Od 1893. godine organizirao je tečajeve tenisa i izgradio ili pomogao savjetima u izgradnji više teniskih terena u Zagrebu, Samoboru i Krapini. Prvi teniski turnir u Zagrebu odigran je 1909. godine, a organiziralo ga je Prvo hrvatsko sklizalačko društvo. U razdoblju između dva rata ovo je društvo dalo više državnih prvaka.
Tenis
Bučar je dao vrlo vrijedan doprinos razvoju tenisa. Od 1893. godine organizirao je tečajeve tenisa i izgradio ili pomogao savjetima u izgradnji više teniskih terena u Zagrebu, Samoboru i Krapini. Prvi teniski turnir u Zagrebu odigran je 1909. godine, a organiziralo ga je Prvo hrvatsko sklizalačko društvo. U razdoblju između dva rata ovo je društvo dalo više državnih prvaka.
Skijanje
Od najmlađih dana Bučar je sklon zimskim športovima. Njegova je ljubav dijelom povezana sa boravkom u Švedskoj u kojoj je za dvogodišnjeg školovanja proveo lijepe izletničke dane na skijama s prijateljima. Skijao se rekreativno i kasnije, u Zagrebu i okolici. U poznijoj životnoj dobi vidimo ga na otvaranju skakaonice na Sljemenu 1939. godine. Skijanje je bilo dio obuke polaznika Tečaja za učitelje gimnastike, a skije su po završetku tečaja dobili na poklon. Godine 1896. na poziv Češkog klizačkog kluba boravi kod njih i u skijaškoj natjecateljskoj utrci osvaja medalju.
Skijanje
Od najmlađih dana Bučar je sklon zimskim športovima. Njegova je ljubav dijelom povezana sa boravkom u Švedskoj u kojoj je za dvogodišnjeg školovanja proveo lijepe izletničke dane na skijama s prijateljima. Skijao se rekreativno i kasnije, u Zagrebu i okolici. U poznijoj životnoj dobi vidimo ga na otvaranju skakaonice na Sljemenu 1939. godine. Skijanje je bilo dio obuke polaznika Tečaja za učitelje gimnastike, a skije su po završetku tečaja dobili na poklon. Godine 1896. na poziv Češkog klizačkog kluba boravi kod njih i u skijaškoj natjecateljskoj utrci osvaja medalju.
Nogomet
Bučar se s nogometom upoznao za vrijeme studija u Švedskoj 1893. godine. Na njegovu inicijativu Hrvatski sokol je objavio oglas u Obzoru s pozivom na učenje nogometa u dvorištu Sokolane. Jedan od polaznika Tečaja za učitelje gimnastike, kao stručni rad preveo je Pravila nogometa, koja su potom objavljena u časopisu Sport 1896. godine. Nogometne lopte nabavljao je kod trgovca Druckera u Zagrebu. Bučar je bio vođa reprezentacije nogometaša koji su 1920. godine nastupali na Olimpijskim igrama u Antwerpenu. Prati nogometna zbivanja, a o utakmicama izvještava u športskim rubrikama dnevnih novina. Prijateljuje s nogometnim dužnosnicima i u monografiji o 10 godišnjici Zagrebačkog nogometnog podsaveza 1929. godine piše tekst o počecima nogometa u Hrvatskoj.
Nogomet
Bučar se s nogometom upoznao za vrijeme studija u Švedskoj 1893. godine. Na njegovu inicijativu Hrvatski sokol je objavio oglas u Obzoru s pozivom na učenje nogometa u dvorištu Sokolane. Jedan od polaznika Tečaja za učitelje gimnastike, kao stručni rad preveo je Pravila nogometa, koja su potom objavljena u časopisu Sport 1896. godine. Nogometne lopte nabavljao je kod trgovca Druckera u Zagrebu. Bučar je bio vođa reprezentacije nogometaša koji su 1920. godine nastupali na Olimpijskim igrama u Antwerpenu. Prati nogometna zbivanja, a o utakmicama izvještava u športskim rubrikama dnevnih novina. Prijateljuje s nogometnim dužnosnicima i u monografiji o 10 godišnjici Zagrebačkog nogometnog podsaveza 1929. godine piše tekst o počecima nogometa u Hrvatskoj.
Hrvatski športski savez
Inicijator je osnivanja Hrvatskog športskog saveza 1909. godine kojem je prvi predsjednik ugledni pravnik Ljudevit Andrassi. Sam je predsjednik saveza od 1914. godine i nakon početka Prvog svjetskog rata predsjednik je odbora za priređivanje dobrotvornih utakmica u korist hrvatskih vojnika.
Hrvatski športski savez
Inicijator je osnivanja Hrvatskog športskog saveza 1909. godine kojem je prvi predsjednik ugledni pravnik Ljudevit Andrassi. Sam je predsjednik saveza od 1914. godine i nakon početka Prvog svjetskog rata predsjednik je odbora za priređivanje dobrotvornih utakmica u korist hrvatskih vojnika.
Izdavačka i društvena djelatnost
Od rane mladosti Bučar se bavio pisanjem, a kasnije i uređivanjem časopisa. Sedam godina bio je urednik časopisa Gimnastika kojeg je 1891. godine uz pomoć sredstava vlade pokrenuo Franjo Hochman. Za vrijeme boravka u Švedskoj uređivao ga je zajedno s kolegom Bošnjakovićem. Po povratku u Hrvatsku proširuje naslov časopisa koji izlazi jednom mjesečno u Gimnastika – list za školsku i društvenu gimnastiku, igre i školsku higijenu.
Izdavačka i društvena djelatnost
Od rane mladosti Bučar se bavio pisanjem, a kasnije i uređivanjem časopisa. Sedam godina bio je urednik časopisa Gimnastika kojeg je 1891. godine uz pomoć sredstava vlade pokrenuo Franjo Hochman. Za vrijeme boravka u Švedskoj uređivao ga je zajedno s kolegom Bošnjakovićem. Po povratku u Hrvatsku proširuje naslov časopisa koji izlazi jednom mjesečno u Gimnastika – list za školsku i društvenu gimnastiku, igre i školsku higijenu.
Bučar je svojim stručnim radom stekao velik ugled, pa su ga predstavnici vlasti redovito konzultirali pri izradi propisa i planova u vezi s nastavom gimnastike. Gotovo svakodnevno tijekom 60 godina je pisao i broj njegovih objavljenih članaka je veći od 1.500, od toga najveći broj vezan je uz područje tjelesnog odgoja.
Bučar je svojim stručnim radom stekao velik ugled, pa su ga predstavnici vlasti redovito konzultirali pri izradi propisa i planova u vezi s nastavom gimnastike. Gotovo svakodnevno tijekom 60 godina je pisao i broj njegovih objavljenih članaka je veći od 1.500, od toga najveći broj vezan je uz područje tjelesnog odgoja.
Upravo je uz tjelesni odgoj vezana i prva knjiga koju je objavio. Bio je to njegov prijevod švedske knjige C. H. Liedbecka iz 1891. godine Gimnastika za pučke škole. Knjiga je objavljena 1895. godine u nakladi Kraljevske zemaljske vlade i koristila se u nastavi više od 15 godina.
Upravo je uz tjelesni odgoj vezana i prva knjiga koju je objavio. Bio je to njegov prijevod švedske knjige C. H. Liedbecka iz 1891. godine Gimnastika za pučke škole. Knjiga je objavljena 1895. godine u nakladi Kraljevske zemaljske vlade i koristila se u nastavi više od 15 godina.
Prema mišljenju stručnjaka, najvažnija knjiga koju je objavio bila je Igre za društva i škole, izdana kao dio Sokolske knjižnice 1906. godine. Kasnije je doživjela još dva (izmijenjena) izdanja – 1913. i 1925. godine.
Bio je višegodišnji urednik časopisa kojeg su izdavali Hrvatski sokol i Hrvatski sokolski savez. Recenzirao je djela iz područja tjelesnog odgoja.
Prema mišljenju stručnjaka, najvažnija knjiga koju je objavio bila je Igre za društva i škole, izdana kao dio Sokolske knjižnice 1906. godine. Kasnije je doživjela još dva (izmijenjena) izdanja – 1913. i 1925. godine.
Bio je višegodišnji urednik časopisa kojeg su izdavali Hrvatski sokol i Hrvatski sokolski savez. Recenzirao je djela iz područja tjelesnog odgoja.
Olimpijska djelatnost
Samo dva mjeseca nakon što je u Parizu osnovan Međunarodni olimpijski odbor, Franjo Bučar u časopisu Gimnastika od kolovoza 1894. objavljuje ovu, za svjetski šport, neizmjerno važnu vijest.
Olimpijska djelatnost
Samo dva mjeseca nakon što je u Parizu osnovan Međunarodni olimpijski odbor, Franjo Bučar u časopisu Gimnastika od kolovoza 1894. objavljuje ovu, za svjetski šport, neizmjerno važnu vijest.
Dvije godine kasnije opisuje događanja sa prvih modernih Olimpijskih igara u Ateni. Godine 1908. osobno upoznaje Pierra de Coubertina i preko tog poznanstva pokušava izboriti uključivanje Hrvata u Međunarodni olimpijski odbor. Prijašnji pokušaj uključivanja hrvatskih športaša da samostalno sudjeluju na natjecanju u Ateni 1906. unatoč pozivu grčkih organizatora bio je onemogućen.
Pismo Jirija Gutha, člana Međunarodnog olimpijskog odbora za Češku, Franji Bučaru, 14. travnja 1910. INV 7216
Dvije godine kasnije opisuje događanja sa prvih modernih Olimpijskih igara u Ateni. Godine 1908. osobno upoznaje Pierra de Coubertina i preko tog poznanstva pokušava izboriti uključivanje Hrvata u Međunarodni olimpijski odbor. Prijašnji pokušaj uključivanja hrvatskih športaša da samostalno sudjeluju na natjecanju u Ateni 1906. unatoč pozivu grčkih organizatora bio je onemogućen.
Usprkos Bučarevim nastojanjima, isto se ponovilo i 1912. godine na Olimpijskim igrama u Stocholmu. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije i stvaranjem nove državne tvorevine, na inicijativu Bučara osnovan je Jugoslavenski olimpijski odbor kojemu predsjeda od 1920. o 1927. godine. Bučar 1920. godine postaje član Međunarodnog olimpijskog odbora i tu funkciju obnaša do kraja života.
Usprkos Bučarevim nastojanjima, isto se ponovilo i 1912. godine na Olimpijskim igrama u Stocholmu. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije i stvaranjem nove državne tvorevine, na inicijativu Bučara osnovan je Jugoslavenski olimpijski odbor kojemu predsjeda od 1920. o 1927. godine. Bučar 1920. godine postaje član Međunarodnog olimpijskog odbora i tu funkciju obnaša do kraja života.
Sjetit će se oni mene
Franjo Bučar umro je 26. prosinca 1946. godine u jedan sat poslijepodne, u svom stanu u Katančićevoj ulici u Zagrebu. Ležao je u krevetu, oporavljajući se od prehlade. Njegova domaćica Jelka je u kuhinji pripremala podnevni obrok. Prije, po dolasku u stan obavijestila ga je kako u poštanskom sandučiću nema pošte za njega, komentirajući šaljivo kako su ga svi zaboravili. „Neka su me zaboravili, sjetit će se oni mene“ -odgovorio je Bučar.
Pokopan je u obiteljski grob na Mirogoju.
Sjetit će se oni mene
Franjo Bučar umro je 26. prosinca 1946. godine u jedan sat poslijepodne, u svom stanu u Katančićevoj ulici u Zagrebu. Ležao je u krevetu, oporavljajući se od prehlade. Njegova domaćica Jelka je u kuhinji pripremala podnevni obrok. Prije, po dolasku u stan obavijestila ga je kako u poštanskom sandučiću nema pošte za njega, komentirajući šaljivo kako su ga svi zaboravili. „Neka su me zaboravili, sjetit će se oni mene“ -odgovorio je Bučar.
Pokopan je u obiteljski grob na Mirogoju.
Ostavinska rasprava provedena nakon njegove smrti završava zaključkom: Imenovani iza svoje smrti nije ostavio nikakovih pokretnih i nepokretnih vrednosti niti dragocjenosti. Ova štura birokratska rečenica u svojoj jednostavnosti možda najbolje oslikava ličnost Franje Bučara. Dao je nemjerljiv doprinos razvoju tjelesne kulture i športa u Hrvatskoj, a za uzvrat nikakve materijalne koristi iz toga nije crpio.
Ostavinska rasprava provedena nakon njegove smrti završava zaključkom: Imenovani iza svoje smrti nije ostavio nikakovih pokretnih i nepokretnih vrednosti niti dragocjenosti. Ova štura birokratska rečenica u svojoj jednostavnosti možda najbolje oslikava ličnost Franje Bučara. Dao je nemjerljiv doprinos razvoju tjelesne kulture i športa u Hrvatskoj, a za uzvrat nikakve materijalne koristi iz toga nije crpio.
Jednako tako, njegovo proročanstvo „… sjetit će se oni mene“ itekako se ostvarilo.
Danas, njegov rad je priznat i adekvatno valoriziran. Najviše priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos razvoju športa nosi njegovo ime.
Arhivska građa i osobni predmeti Franje Bučara dio su fundusa Hrvatskog športskog muzeja u Zagrebu.
Jednako tako, njegovo proročanstvo „… sjetit će se oni mene“ itekako se ostvarilo.
Danas, njegov rad je priznat i adekvatno valoriziran. Najviše priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos razvoju športa nosi njegovo ime.
Arhivska građa i osobni predmeti Franje Bučara dio su fundusa Hrvatskog športskog muzeja u Zagrebu.